LAŽNI IDENTITETI VLADARA
Vrlo je široka i popularna tema, od pradavnih vremena, tema pravog identiteta vladarskih osoba.
Izgleda da je ova tema bila poznata još u starom Egiptu, povezano s vladalačkom epizodom Akhenatona, potom pitanje identiteta Mojsija (Hermesa), Kira Velikoga, Salomona-Solona, ... Džingis kana, Petra Velikoga,... cijeli niz vladara ostavio je iza sebe pitanje podrijetla bilo u sklopu nihove deifikacije bilo u sklopu njihove sotonizacije.
Za nas je, dakako, najzanimljiviji stvarni i povijesni lik tvorca Jugoslavije 1945-1991 , osobe pod imenom ''Josip Broz Tito'', za nekog jednoga od najvećih satrapa 20. stoljeća, za druge, ''najvećeg sina naših naroda'', ako se može tako kolektivno opisati podrijetlo nekoga tko nije bi ni Hrvat, ni Slovenac, ni Srbin, ni Makedonac, ni Albanac, ni Crnogorac...
Na ovome blogu objavljivat ću povremeno razne članke, slike, svjedočanstva, tekstove, linkove, prijevode.. povezane s utvrđivanjem istine o ovom tajanstvenom čovjeku oko kojega je komunistička hagiografija tijekom 45 godina vladavine isplela ''kult ličnosti'' poznat kao TITOIZAM.
OK,koliko Hrvata zna tko je bio "Tito"?
„Voljeni maršal Tito“ je sin sluškinje Marije Javeršek i Samuela Mayera
Zločinac Josip Broz je ustvari Franc Ambroz, koji je završio glazbenu školu sa savršenim sviranjem na glasoviru
Englez, koji je iz Londona doselio u Australiju, radeći zajedno s Hrvatom u Australiji, povjerio je da je on u jednom mjestu u Londonu po naređenju palio hrpu knjiga. Iz znatiželje, uzeo je jednu knjigu, sakrio, čitao i tu je knjigu donio u Australiju. Tu knjigu pod naslovom, „Razlog u pobuni“ (Reason in Revolt) napisao je Fred Copeman, koji je bio zapovjednik bataljuna engleskih dragovoljaca, njih 500, u Španjolskome građanskom ratu u sastavu internacionalne komunističke divizije u borbama protiv vojnika generala Francisca Franca. U toj knjizi objavio je i sliku na kojoj je Fred Copeman zajedno, što je i napisano, s Josipom Brozom pod nadimkom Šapajev, koji je bio zapovjednik bataljuna Dimitrov u čijem su se sastavu borili dragovoljci s Balkana. Ta knjiga je tiskana u Londonu 1948. u 10.000 primjeraka, koji su svi završili na lomači.
Došavši u London 1972. otišao sam u knjižnicu engleskoga parlamenta potražiti tu knjigu i na iznenađenje službenika u knjižnici, on je ustanovio da tu knjigu nemaju. Na zadnjim stranicama te knjige, kad je prekinuo s komunističkim neistinama, F. Copeman je napisao da je postao član organizacije u Londonu pod imenom ''Moral rearmament'' (Za borbu protiv komunizma). Uz pomoć prijatelja u Londonu, od osobe u toj organizaciji prijatelja F. Copemana dobio sam tu knjigu, koju je on dobio od F. Copemana. Želio sam osobno razgovarati s Fredom Copemanom ali njegov prijatelj reče da njima nije poznato gdje je on i da više nemaju nikakve vijesti od njega.
„Joshua Ambroz Mayer“
Kad se je taj Tito pojavio u Beogradu 1945. dva brata s prezimenom Vinkmiler (Winkmüller) u Austriji izjavili su u bečkim novinama Kurir, sljedeće: “Tito je bio moj školski drug u benediktinskom konviktu ''Sv. Pavao'' u Kernstenu. Njegovo ime među nama bilo je Franc (Franz) ali i Josip Ambroz (Joseph Ambros) a rođen je u Beču... Uživao je u lijepom odijevanju i uvijek je želio biti u središtu pozornosti. Radi sređivanja nasljedstva od oca, na sudu u Ptuju braća Vinkmiler sačuvali su dokument zahvale braće, što su uputili svome školskom prijatelju Francu Ambrozu zvanome Tito radi njegove pomoći za sređivanje nasljedstva na sudu u Ptuju.''
U toj školi Franc Ambroz dobio je najbolju naobrazbu na bečkome njemačkom (Wiener-deutsch) govoru i završio je i glazbenu školu sa savršenim sviranjem na glasoviru skladbe Verdija i Chopina, što je i dokazao s priznanjem Zinke Kunc, koja je njemu pjevala s njegovom pratnjom na glasoviru. Na poziv Tite otišla je u Beograd i vrativši se natrag u Zagreb na sastanku sa svojim prijateljicama Zinka je rekla da je na Dedinju u Titinom dvorcu Tito svirao na glasoviru, od slonove kosti prateći njezino pjevanje. Taj glasovir je dobio na poklon od Nehrua iz Indije. To svjedočanstvo dobio sam od prijateljice Zinke Kunc koja je sudjelovala u razgovoru sa Zinkom Kunc.
U Prvome svjetskom ratu taj Franc Ambroz otišao je u Rusiju, gdje je 1918. primljen u Komunističku partiju pod imenom Josip Broz Valter Tito. Njegova majka Marija Javeršek, selo Podsreda, Slovenija, žena Franje Broza, Kumrovec, radila je u Beču kod trgovca Samuela Mayera, stvarnog biološkog oca Franca Ambroza rođenog u Beču 7. svibnja 1891. pod imenom Joshua Ambros Mayer. Po židovskom zakonu dijete nosi nacionalnost majke i prema tome zakonu sin Marije Javeršek, od oca Samuela Mayera, Ambroz Mayer, je Slovenac. Njegov otac, Samuel Mayer, školovao je svoga sina u Beču i u višoj vojnoj školi u Pečuhu.
Marija Javeršek rodila je u Kumrovcu 21. travnja 1892. Josipa Broza (otac Franjo Broz) i taj Josip Broz polubrat Ambrozu Mayeru bio je po zanatu bravar, mehaničar. Od 1907. do 1913. Josip Broz radio je u Sisku gdje mu je stroj odrezao srednji prst na desnoj ruci. Radnik Niko Ivšić, član Komunističke partije, bio je pored Josipa Broza kad se to dogodilo. Poslije rata 1945. kad je Tito došao u Sisak, Niko Ivšić pred nazočnim svjedocima rukovao se s Titom i reče: ”Ti nisi Josip Broz“, jer je Tito imao sve prste čitave. Poslije toga sukoba, Udba je Niku Ivšića mučila i na kraju ubila.
Fred Copeman prije odlaska u Španjolsku došao je u ured komunističke Kominterne u Parizu, od kuda su prebacivali dobrovoljce u Španjolsku. Fred Copeman ostavio je svjedočanstvo da je tu u uredu Kominterne upoznao Josipa Broza Titu i došavši u Španjolsku tu je s dokazima u toj njegovoj knjizi dokazao i reče da je tu upoznao Josipa Broza pod imenom Šapajev. Radi čega? Radi toga jer je Kominterna radi zavaravanja uporabila pravoga Josipa Broza kao dvojnika, po majci sličnoga polubrata, s Francom Ambrozom prozvanim Tito od oca Samuela Mayera. Pri kraju Španjolskoga građanskog rata stvarni Josip Broz, prozvan Šapajev, bio je zapovjednik bataljuna Dimitrov. On je u Španjolskoj ubijen, jer Kominterni više nije bio potreban. Film koji je snimio Antun Vrdoljak je film o Francu Ambrozu prozvanom Tito.
Zločinac Tito nikada nije bio u Španjolskoj
Tko su ti koji su uništili i zapalili knjigu Freda Copemana i zašto i radi čega u kojoj je Fred Copeman dokazao da je bio zajedno u Španjolskoj s Josipom Brozom, zapovjednikom bataljuna Dimitrov i da je u uredu Kominterne u Parizu upoznao osobu s imenom Josip Broz Tito, gdje je u njegovoj službenoj biografiji napisano da on nikada nije bio u Španjolskoj. Što je i istina jer je u Španjolskoj bio njegov polubrat Josip Broz po zanimanju bravar, bez jednoga prsta na desnoj ruci, kojega je Partija ubila, jer Partiji više nije bio potreban.
To podmetanje hrvatskome narodu Franca Ambroza prozvanog Tito je najveća prijevara u prošlom stoljeću. Neka njegovi sljedbenici odgovore radi čega i zašto je u nazovi Titi vladala paklenska mržnja prema hrvatskome narodu s obzirom na njegovu naredbu pokolja nad hrvatskim narodom. Došavši 1945. u Varaždin taj sadistički ubojica je javno izjavio: ”Nisam došao ovamo govoriti politički govor, došao sam viditi, kako naši borci, uništavaju taj hrvatski smrad''. Ubijanje Hrvata, koje su krvnici bacali u rijeku Dravu. Taj sadistički ubojica, zločinac, govorio je mješavinom hrvatskoga i ruskog govora. Jedini govor, kojega je pravilno govorio je bio njemački s bečkim naglaskom.
Hrvat Michael Palaic, rođen u Americi, snimio je dokumentarni film o jugokomunističkom pokolju nad hrvatskim narodom po naređenju zločinca Tite. U tom filmu objavljen je njegov razgovor is britanskim časnikom VIII. britanske armije Nigelom Nicholsonom, koji je priznao da je u Austriji tovario Hrvate u željezničke vagone, po 60 osoba u vagon, zatvorivši vrata s vanjskom ručkom i s obećanjem da će otići u Italiju. Na kraju dugačkog transporta u zadnji vagon su stavili majke s djecom. I umjesto u Italiju svi su bili dovezeni u Kočevje i pobijeni. Taj transport povratkom u Austriju ponovno je s prijevarom vozio Hrvate u smrt u Kočevje. Poslije pokolja zločinac Tito je izjavio: "Prije će Sava poteći uzvodno, nego što će Hrvati imati svoju državu''.
Hrvatskom pobjedom nad jugokomunističko-fašističko-četničko-agresorskom armijom na hrvatski narod i uspostavom međunarodno priznate Države Hrvatske, tu hrvatsku pobjedu, nekakav nazovi ''sud'' u Haagu, presudio je da je hrvatska pobjeda ''udruženi zločinački pothvat'', optuživši hrvatski narod da je zločinački na isti način kao što je i nacistički Hitler optužio židovski narod da je zločinački s holokaustom nad židovskim narodom. Neka već jednom netko odgovori radi čega i zašto je britanska VIII. armija, zajedno s Titinim jugokomunistima, sudjelovala u jugokomunističkom pokolju nad hrvatskim narodom i neka odgovori zašto i radi čega su britanski agenti i po Hrvatskoj sa sudjelovanjem Račanove jugokomunističke vlasti lovili kao kriminalca hrvatskog pobjednika i osloboditelja generala Antu Gotovinu.
Britanci drugi put protiv Hrvata
Neka već jednom netko odgovori tko su ti sa čijim je naređenjem i Nigel Nicholson namjerno Titinim jugokomunistima slao u smrt i hrvatske majke s djecom. Kad su imali hrabrosti slati i majke s djecom u smrt, neka i sada budu hrabri i neka javno pokažu svoje lice. Umjesto isprike hrvatskome narodu za počinjeni zločin, radi opravdanja, ponizili su i svoju kraljicu i svoju kraljevsku obitelj, kojoj su doveli zločinca Titu, sadističkog ubojicu, na večeru s kraljicom u njezinom dvorcu u Londonu. To lažno optuživanje i uništavanje hrvatskoga naroda to provode i sada na nekakvom ''sudu'' koji je borbu hrvatskoga naroda - živjeti ljudskim životom u svojoj državi - proglasio da je to ''udruženi zločinački pothvat''.
Zločinački pothvat osloboditi svoju državu od agresorskoga genocidnog okupatora iz Srbije!? Ta udružena zločinačka presuda nad hrvatskim narodom, to je samo nastavak jugokomunističkoga pokolja nad hrvatskim narodom po naređenju Franca Ambroza prozvanog Tito. Umjesto pohvale i nagrade, što je hrvatska vojnička pobjeda u Oluji pobijedila genocidnog agresora iz Srbije i s tom pobjedom zaustavila rat, taj ''sud'' u Haagu zaustavljanje agresorskog rata iz Srbije proglasio je da je to ''zločinački udruženi pothvat''! Odgovorite, protiv koga!?
Denis MacShane, bivši britanski ministar za Europu, izjavio je sljedeće: "Gotovina je heroj, jednako kao i Nijemci, koji su masakrirali nedužne ljude u Lydicama ili Rusi koji su ubili poljske časnike u Katynu. Gotovina je izdao svoj narod i katoličku vjeru, a zatim se kukavički sakrivao od pravde''. Neka taj ministar odgovori, zašto i radi čega je u njemu utjelovljena ista mržnja prema hrvatskom narodu, kao mržnja Franca Ambroza prozvanog Tito. Iz njegove mržnje taj ministar bio bi prezadovoljan da su agresori iz Srbije s njihovim Miloševićem pregazili hrvatski narod i razrušili Zagreb i sve hrvatske gradove kao što su razorili Vukovar s ponovljenim Titinim pokoljem za uništenje hrvatskoga naroda. Da su uspjeli u ponovnom pokolju nad hrvatskim narodom britanski ministar bi Slobodanu Miloševiću podigao spomenik usred Londona s natpisom ''demokratu i oslobodiocu S. Miloševiću“. Podigao bi spomenik s veseljem i kucanjem čaša za proslavu zajedničke krvarine nad nestankom hrvatskoga naroda, jer je nestao u borbi živiti ljudskim životom u svome domu, u svojoj Državi Hrvatskoj.
To veselje ministar MacShane nije doživio niti će doživiti, jer je hrvatski narod, s Božjom pomoći, s križem i krunicom na grudima hrvatskih branitelja, vojnika, sa svojim generalom Antom Gotovinom, vojnički pobijedio genocidnog agresora iz Srbije i uspostavo je svoju međunarodno priznatu Državu Hrvatsku.
